Sitne čestice plastike iz okoliša u majčinoj hrani dospijevaju do nerođene djece
Plastične nano čestice poput onih koje prožimaju većinu hrane i vode prelaze sa gravidnih štakora na njihovu nerođenu djecu te mogu ugroziti razvoj fetusa, prema studiji Rutgersa koja sugerira da se isti proces događa i kod ljudi. Rad je objavljen u časopisu Nanomaterials.
"Mnogo toga ostaje nepoznato, ali ovo je svakako razlog za zabrinutost i naknadnu studiju", rekao je Philip Demokritou, predstojnik Henry Rutgersa i profesor nanoznanosti i ekološkog bioinženjeringa na Rutgers School of Public Health.
Erozija odvaja mikroskopske čestice s milijardi tona plastike koja je izložena elementima u okolišu. Te se čestice miješaju s hranom koju jedemo i zrakom koji udišemo. Prosječna osoba unese ih u količini kreditne kartice svaki tjedan, rekao je Demokritou.
Prethodne studije na trudnim laboratorijskim životinjama pokazale su da dodavanje plastike u hranu šteti njihovim potomcima na brojne načine, ali te studije nisu utvrdile jesu li majke prenijele plastiku djeci već u maternici.
Studija je pet trudnih štakora dala posebno označenu plastiku u nano razmjerima. Naknadnim snimanjem otkriveno je da su te nano plastične čestice prožele ne samo njihove placente nego i jetre, bubrege, srca, pluća i mozgove njihovih potomaka.
Ovi nalazi pokazuju da progutana polistirenska plastika u nano razmjerima može probiti crijevnu barijeru trudnih sisavaca, majčino-fetalnu barijeru posteljice i svih fetalnih tkiva. Buduće studije istražit će kako različite vrste plastike prelaze stanične barijere, kako veličina plastičnih čestica utječe na proces i kako plastika šteti razvoju fetusa, rekli su znanstvenici.
"Korištenje plastike eksplodiralo je od 1940-ih zbog niske cijene i svestranih svojstava. Od 9 milijardi metričkih tona proizvedenih u posljednjih 60 godina, 80 posto je završilo u okolišu, a samo 10 posto je reciklirano", rekao je Demokritou.
"Plastika na bazi nafte nije biorazgradiva, ali vremenski uvjeti i fotooksidacija razbijaju njezine sitne fragmente. Ti sitni fragmenti, koji se nazivaju mikro-nano-plastika, nalaze se u ljudskim plućima, posteljicama i krvi, što izaziva zabrinutost za ljudsko zdravlje."
"Kao istraživači javnog zdravstva, pokušavamo procijeniti zdravstvene rizike takvog zagađivača u nastajanju kako bismo informirali kreatore politike te razvili strategije ublažavanja problema. Cilj je povećati ponovnu upotrebu i recikliranje plastike, pa čak i zamijeniti je biorazgradivom plastikom na bazi biopolimera. To je dio našeg većeg društvenog cilja prema održivosti."
Hranjenjem trudnih laboratorijskih životinja plastikom u nano razmjerima - nanometar je milijardni dio metra, tako da su čestice daleko premale da bi se vidjele - pokazalo se da plastika ograničava rast potomaka i šteti razvoju njihovih mozgova, jetre, testisa, imunološkog sustava i metabolizama.
Još nije utvrđeno da plastike u nano razmjerima koje trudnice neizbježno unose čine istu stvar njihovoj djeci, iako neka istraživanja pokazuju da plastika utječe na razvoj ljudskog embrija, rekao je Demokritou.
Izvor: Phys.org